uvjek stremi pronaci smisao onome sto radis

 

 

Paralizirana i nasmrt bolesna Britanka Diane Pretty (43), koja je od Europskog suda za ljudska prava zatražila da joj dopusti eutanaziju, izgubila je slučaj u završnom krugu procesa. Pretty je paralizirana i stoga se ne može ubiti sama, ali je od Suda zatražila da to dopusti njenog  supruga Brianu nakon što mu britanski Vrhovni sud nije dao garanciju da nakon takvog čina neće biti sudski gonjen u Velikoj Britaniji.
Majka dvoje djece boluje od neizlječive motoričke neurodegenerativne bolesti koja će za nekoliko mjeseci uzrokovati potpuno zatajenje njezinpg respiratornog sustava. Pomoć pri samoubojstvu prema engleskom zakonu je ilegalna, a kazna koja zbog takvog čina može biti dosuđena maksimalno je 14 godina zatvora. Jedina zemlja u kojoj je eutanazija legalna od 1. aprila je Holandija.
    Ovaj clanak sam danas procitao onako slucajno na netu i dao mi je ideju da danas napisem nesto o tome kakvo je moje shvacanje o eutanazii i dali uopste postoi ta etika smrti.Koliko sve to moze da bude eticno. Zato da vas upozorim prije početka. Ovo nije veseo post kao ni predhpdna dva posta, niti post s kojim će te se složiti. Možda neki hoće, neki neće. Neki neće shvatiti o čemu pišem niti zašto. To nije važno. Samo ne bih željeo da ovo polovično pročitate i reagirate na prvu. Razmislite malo, onda napišite to što želite. Ugodno čitanje.
    Prije nekog vremena, kada sam postao svjestan smrti, i toga da ljudi ubijaju sebe i druge iz raznih razloga, počeo sam razmišljati o opravdanosti tih razloga, kao i o "moći" ljudi da određuju tko će i da li će, i kada će umrijeti.
    Možda sada mislite da ciljam na ubojstva, ratove, abortuse i smrtne kazne, ali nije tako. Ne želim pisati o tome kako ljudi ubijaju, već o tome kako brane umrijeti.U svijetu gdje svi samo žele biti mlađi, gdje žele živjeti duže i gdje se toliko propagira vrijednost ljudskog života, zanemaruje se onaj dio ljudskog života koji nas čini ljudima i koji nas čini živima. Smrt. Od nje se distancira, nje se boji. A opet, velik je dio toga što radimo određen našom željom i vjerom u život poslije smrti. To je ono mjesto s kojega se zaista nitko nije vratio, a oni koje se vrate polovično su samo uzrok srčanim i mozdanim infarktima, ono mjesto koje je izvor straha u svakom čovjeku. Ono mjesto, možda čak i vrijeme, ili neka druga dimenzija koju mi, živi ljudi, ne možemo razumjeti, je ono u koje ćemo ući sami, bez podrške, bez znanja kamo i kako idemo, a možda toga niti nećemo biti svjesni. Možda ćemo tim "prelaskom" zaboraviti sve što smo ikada bili.
Eutanazija, ili ubojstvo iz samilosti je, po mom mišljenju, baš to, iskaz samilosti. Osobi koja traži da joj se olakšaju muke to treba biti omogućeno. Inkvizicijske metode su nestale sa srednjim vijekom, a tjeranje osobe koja više nema nikakvog nadzora nad vlastitim tijelom, a koja je svjesna i zarobljena u njemu, je baš to, mučenje. Osobe oduzete u potpunosti mogu živjeti godinama, desetljećima, a svo to vrijeme one su mučene, svidjelo se to vama ili ne. I, uopće, koja je poanta života ako se nikad nećeš ustati iz kreveta, ako nećeš prošetati, ako se nećeš smijati, ako nećeš plesati, voditi ljubav, ili samo izaći i duboko i svjesno udahnuti, zadržati zrak i izdahnuti?
    Koja je poanta života ako zapravo ne živiš?Ne krivim osobe koje drže svoje voljene na životu iako oni tako pate, oni se boje gubitka, boje se smrti i za te osobe, boje se možda neke kazne, ili okrivljavanja osobe o kojoj se radi, ali najveći razlog protiv je nada. Ona nada koja nema uporište u nekom razumu, koja može ostati samo san, samo želja i samo nada. I ta nada je ubojica samilosti. Jer i najmanja mogućnost da će osoba koja leži i pati ustati i opet biti ona stara je dovoljan razlog da ideja o eutanaziji bude odbačena.
    Iako, sada ne mogu tvrditi da bih postupio tako, ili suprotno, jer se u toj situaciji nisam našao i ne mogu se zamisliti u njoj. A tada, s obzirom da se radi o temi koja je, kao što sam već rekao, izvor najvećeg straha, sav razum gubi snagu, i ostaju samo emocije. Ponajprije, taj strah. Strah da bi ta osoba prije umiranja mogla reći "Zašto?". Da bismo ju ubili.Ali, taj strah je sebičan, Taj strah je egoističan. On se odnosi samo na nas. U tom strahu se zapravo nikada ne misli na drugu osobu. U tom se strahu misli na to što ćemo MI pogrešno napraviti, kako ćemo MI biti kažnjeni, kako ćemo Mi nekoga izgubiti. Ali, sada, dok te emocije nisu uključene, dok taj strah spava, mogu reći da podržavam ideju eutanazije. Ako svom ljubimcu možemo skratiti muke ako se muči, po čemu su ljudi manje vrijedni olakšanja, ili više vrijedni patnje? Da, danas je eutanazija dobra i plemenita stvar. Sutra, ne znam hoću li tako misliti. 

                                                            Laku vam noć želim. 

 

 

 

 

    Nabokov i njegov roman Lolita, Michael Jackson (iako još nedokazana krivnja, ali kako vjerovati čovjeku koji tvrdi kako je oduvijek bijelac te da se nikad nije podvrgnuo operaciji izbjeljivanja svoje kože?), R.Kelly i x broj neznanaca sirum svijeta!Naslućujete li vezu? Da, riječ je o jednom od najgnusnijih zločina nad djecom - pedofiliji!

Seksualno zlostavljanje djece u koje spada pedofilija kao i podtip pedofilije incest danas je postalo globalna industrija koja eksploatira više od milijun djece godišnje. Raširena je posvuda po svijetu tako da ni nas Balkan nije izuzetak, osim što se kod nas još ne priča toliko o tom gorućem problemu koji sve više i više uzima maha. Vjerojatno najsvježiji primjer pokušaja iskorištavanja djece su djeca žrtve tsunamija, koja su ostala siročad, pa su se nad njih kao lešinari nadvili ljudi koji ih žele prodati u razne svrhe!   
    Izraz pedofilija odnosi se na odrasle osobe, najčešće muškarce, koji seksualno zadovoljenje nalaze kroz fizički i često seksualni kontakt s djecom predpubertetske dobi. Incest je podtip pedofilije a podrazumijeva seksualni odnos između bliskih srodnika za koje je brak zabranjen, najčešće brata i sestre ili oca i kćeri.
    Seksualno zlostavljanje djece ne podrazumijeva samo spolni akt već i nasilno milovanje, špijuniranje djece tokom kupanja, prisilno gledanje pornografskih filmova i danas sve rašireniju dječju pornografiju. Prema podacima UNICEF-a, više od milijun djece godišnje je natjerano na prostituciju ili prodano u seksualne svrhe – dakle, to nije problem lokalnog karaktera već globalni problem od kojeg ni jedna zemlja nije pošteđena.   

 

 

  JE UBOJSTVO   

 Za razliku od jucerasnji post danas cu pisati o necem sto nije tako ljepo ali nazalost predstavlja dio naseg zivljenja i naseg postojanja. To je abortus ili pobacaj ili kako ga ja nazivam mozda surovo ali veoma realno ubojstvo svoga djeteta. Nemorate da se slozite sa moim stavom oko toga. Ja vam necu zamjeriti al ce mi biti veoma drago ako procitate do kraja ovaj moj post i ako ostavite vas komentar bilo da je u istom smjeru sa moim misljenjem ili u sasvim razlicnim smjerom. 
                                              

"Trudna sam" ne, nije to sto mislite...:).. nekad je ova recenica znacila pocetak neceg divnog, pocetak novog zivota (misleci i na zivot tog djeteta i na zivote njegovih/njenih roditelja) i donosila je osmijeh na lice.. ona i danas znaci pocetak novog zivota, ali zivot izgleda gubi na vrijednosti... ta famozna recenica sada ne donosi osmijeh, nego suze.. iz vise razloga..
    U tinejdzerskim godinama to je nesto najgore sto ti se moze desiti.. unisti ti zivot.. dijete te samo sputava, kako da budes majka u tim godinama kad si ti jos uvijek dijete.. e pa ja ne mislim da su cure kojima se to dogodilo djeca.. znale su kako beba nastaje.. i onda to malo jadno stvorenje plati zivotom zbog greske njegovih/njenih roditelja..a cak i ne saznaju je li on ili ona.. ali ako se majka i odluci da ga/ju rodi, ono ce zauvijek biti smatrano greskom i optuzivano da je ona upropastila svoj zivot zbog njega/nje.. i kad vidim na ovim filmovima, serijama kako neka tamo place, jer je saznala da je trudna, zgadi mi se sva.. kao da je biti trudna nesto lose.. a ne zelim ni poceti diskusiju o kretenima koji odluce napustiti djevojku nakon sto zatrudni ili je pokusaju natjerati da abortira.. ma gade mi se!! fuj...

 
POGLEDAJTE SLIKU!!Da li bi stvarno htjeli da se ovo desi vasem djetetu???
a mozda je upravo ovoj bebi bilo sudjeno da bude pronalazac lijeka za rak ili AIDS....
ipak je to novi zivot i niko nema pravo da ga unisti!!!

 

 

Evo nešto i sad dog pisem mi pada u oci i čitam ga: Svakih 30 sekundi jedna ,,majka ako se tako uopste meze i nazvati abortira u EU. Za mene zastrašujuć podatak, i da si još pogoršam sliku taj broj ne pada već zastrašujuće raste. Pravo na pobačaj ? U p.m. pa dokle svijet misli ići s tim pravima. Zadnja rečenica mi smiješno zvuči, ali ozbiljno, koliko se smijemo prepustiti u vlastite ruke, okreteti leđa  zakonima prirodi iako smo u mali milijun slučajeva s tim igranjem izvukli deblji kraj. Pobačaj je za mene igranje Boga, a svakih se 30 sekundi jedan čovjek u EU igra Boga. Možda i zato toliko patimo za tom istom unijom, možda mislimo da ćemo u njoj postati bogovi. Situacija da imamo nešto neželjeno čega se čim prije želimo riješiti jest zeznuta stvar, ali tko je zaslužan za to što ne želimo...? Nitko druginego mi sami. Ono Crkveno „abortus je ubojstvo“ mnogima para uši. Neka. Za mene abortus nije ubojstvo, to je pokoljenje. Njime smo presudili i svim onim budućim plodovima koji su mogli izaći iz nečeg što smo mi ubili. Ubili – prava riječ.
    Dobili smo slobodu, nevezane ruke da ovoj svijet oblikujemo prema svojim željama. I čime se danas imamo ponositi: abortusima ? Bombama ? Ratovima ? Mržnjom ? Veliki samar za nas... Što je najgore sve to nam se zavuklo pod kožu, toliko da u ljudskoj vrsti teba napraviti podvrstu čovjek, jer mnogo ih ima što ne zaslužuju taj naziv...

    I evo na kraju ovog mog clanka zelim da vanm podarim jednu fotografiju koju sam ja odradio kao mali i skromni doprinos u onu borbu koju treba da vodimo svi mi protiv abortusa koj ja smatram kao jedna asocijalna pojava. Posto se bavim grafickog dizajna nemam sa cime drugo da doprinesem u toj borbi nego sa nekom takvom slicicom.

Sta bi bila sustina ove slicice. Tu sam prestavio dve sake. Jedna je velika koja je sinonim nas odraslih ljudi a jedna je mala i je sinonim tim malim sustestvama koi treba doprva da dodzu na svjet. Postavio sam to tako kako bi pokazalo kako mi odraslih mozemo da uticemo na sudbinu tih malih bica jer smo i veci i snazni od njih. E bas tu je poanta ove slike: kad mozemo da uticemo na njihovu sudbinu da to radimo onako kako treba, da ih rodimo, odgoimo u prave ljude i da im damo svetlu buducnost kako bi i oni mogli da dobiju onu silu koju mi imamo sada. A ne da iskoristimo to u suprotnom pravcu da ih ubijemo i unistimo(jer sami abortus je to i nista drugo) zato sto nemojte to da zaboravite: sa svakom ubijenom fetusom vasa snaga vasa sila je sve manja i jednom danom ta saka nece ni postojati a ne da odredzuje sudbinu nekim drugim nevinim bicama.

 

 

 

  

    

    U ovom postu zelim da iznesem neke moje stavove o ljubavi o onu pravi cistu i iskonsku ljubav. Ali prije svega hocu da na pocetku mog posta citiram 13 glavu iz Poslanije Apostola Pavla do Korintjana u kojoj i on prica o ljubav onu pravu cistu i iskonsku.

 

 

1. Ако језике човечије и анђеоске говорим а љубави немам, онда сам као звоно које звони, или прапорац који звечи.

2. И ако имам пророштво и знам све тајне и сва знања, и ако имам сву веру да и горе премештам, а љубави немам, ништа сам.

3. И ако раздам све имање своје, и ако предам тело своје да се сажеже, а љубави немам, ништа ми не помаже.

4. Љубав дуго трпи, милокрвна је; љубав не завиди; љубав се не велича, не надима се,

 

5. Не чини шта не ваља, не тражи своје, не срди се, не мисли о злу,

6. Не радује се неправди, а радује се истини,

7. Све сноси, све верује, свему се нада, све трпи.

8. Љубав никад не престаје, а пророштво ако ће и престати, језици ако ће умукнути, разума ако ће нестати.

9. Јер нешто знамо и нешто пророкујемо;

10. А кад дође савршено, онда ће престати шта је нешто.

11. Кад ја бејах мало дете као дете говорах, као дете мишљах, као дете размишљах; а кад постадох човек, одбацих детињство.

12. Тако сад видимо као кроз стакло, у загонетки, а онда ћемо лицем к лицу; сад познајем нешто, а онда ћу познати као што сам познат.

13. А сад остаје вера, нада, љубав, ово троје; али је љубав највећа међу њима.

    U psihički zrelog čovjeka stapaju se potrebe da voli i bude voljen u jedinstvenu cjelinu. Bitan sadržaj ljubavi je povjerenje među ljudima koji se vole. Uzajamno povjerenje omogućava im da se jedno drugom potpuno otvore: da iznose svoje misli, skrivene želje, pokažu osjećanja, vrline i slabosti, povjere sve svoje radosti i razočaranja, uspjehe i neuspjehe, sve svoje doživljaje, zamisli i dileme. Istinska ljubav ne može postojati ako odnos prema voljenoj osobi ne sadrži i poštovanje tog čovjeka. Poštovanje je priznanje čovjekove ličnosti, ljudske individualnosti i različitosti, u vidu obzirnosti prema voljenoj osobi, suzdržavanja od: potcijenjivanja njenih sposobnosti, ismijavanja njenih shvatanja, prišivanja pogrdnih imena "voljenoj osobi" i od bilo kakvih drugih oblika agresivnosti prema njoj. Na poštovanje voljenog bića direktno se nadovezuje zauzimanje ravnopravnog stava prema njemu. Ako nekoga smatramo manje vrijednim od sebe, ne možemo ga u pravom smislu ni voljeti. Voljenu osobu ne smatramo ni u čemu svojim "vlasništvom", dakle objektom umjesto subjektom ljubavne stvarnosti. Predmet se, sam po sebi, ne može poštovati a tako ni istinski voljeti. Polna ljubav - prava i potpuna - nužno nosi u sebi i odanost voljenoj osobi. Kad nekoga zaista volimo i kad nam je ljubav uzvraćena, kad nas i emocionalno i seksualno potpuno ispunjava i zadovoljava, onda se ne moramo posebno prisiljavati da bismo ostali polno vjerni. Onda to nismo zbog nekih moralnih načela ili zato što smatamo da nam je to dužnost, nego vjernost partneru doživljavamo kao vlastitu potrebu, nešto što sami želimo i što nam niko ne mora nametati. Dok je ljubav altruistična, usmjerena na ličnost drugog čovjeka i spremna na poklanjanje sebe, nagon je egocentričan, usmjeren isključivo na vlastito zadovoljenje, pun prohtijeva i spremnosti jedino da uzima. Ljubav je strpljiva, nenametljiva i obzirna; nagon je nestrpljiv, agresivan, sebično bezobziran stoga je svako nametljivo ili čak nasilno zahtijevanje polnog odnosa izraz nagona, ali ne i polne ljubavi. Za ljubav je karakteristično da je postojana i individualna, veže se uz određenu osobu i ostaje joj vjerna. Naprotiv, nagon je hirovit i trenutan, određenom osobom lako se zasiti, pa se prebacuje na drugog čovjeka ili se u isto vrijeme usmjerava na više "žrtvi". To je zato što nagon obuhvata samo polne karakteristike ličnosti, a ljubav sve njene osobine. Nagon ne može ostati vjeran, jer se usmjerava samo na nečiju libidnost koja je mnogo manje individualna: jednaka ili vrlo slična seksualna svojstva ima mnogo ljudi na svijetu, dok se ljubav povezuje sa kompletnom ličnošću pojedinca, njegovom individualnošću koja je zapravo jedinstvena, te joj ostaje vjerna. Prirodni, sastavni dio polne ljubavi jeste i želja da čovjek s voljenom osobom u prisnom tijelesnom dodiru zadovoljava svoj polni nagon. To je njezina pasivna komponenta koja je uvijek prisutna. Aktivna komponenta ljubavi odražava se u potrebi čovjeka da zadovolji polni nagon i voljene osobe. U nečijem ponašanju to je mjerilo da li se tu uopšte radi o ljubavi jer želja za zadovoljavanjem samo vlastitog seksualnog nagona nije dokaz nečije ljubavi prema osobi koju polno želi. "Isprva su bila tri ljudska roda, ne kao sada samo dva, tj. muški i ženski, nego je bio još i treći koji je pripadao i jednom i drugom rodu ..." Ti prvobitni ljudi bili su, po toj priči, vrlo snažni. Bogovi se uplašiše njihove snage pa ih podijeliše na pola. "... I otuda svaki uvek traži drugo znamenje koje mu pripada", kaže Aristofan u Platonovoj "Gozbi" jer : "žudnja za celinom i lovu na nju ime je"ljubav."

 

 

 

ZALI GORO ZALI SESTRO  DVAJCA DA ZALIME

TI ZA TVOJTE LISJA GORO JAS ZA MOJTA MLADOST.

 

TVOJTE LISJA GORO LE SESTRO PAK KE TI SE VRATAT

MOJTA MLADOST GORO LE SESTRO NEMA DA SE VRATI.  

    Zaslo je sunce za makedonske legende za naseg Toseta. Al nije zaslo za njegovu pjesmu i za njegovog uspomjena zato sto je bio andjeo u covjeckom obliku. Zivjeo je svoj zivot brze ma koi bio drugi, a u njegovim 26 godina, dao je sve od sebe. Htio je da bude i pokusavao je da stigne uvjek tamo gde je trebao biti. Bio je i ostace uvjek legenda. 

 

    Nisam pomislio, ali bas nikada nisam pomislio, nemoguce je bilo da bas o tebi, o tebi andjeosko sunce, andjeosko dete, da ti pisem IN MEMORIAM. A kada bih mogao andjele,  kada bih samo mogao, vratio bih vreme na juce, zaustavili bi ga svi mi, da prestane da tece. Svi bi ziveli u jucerasnjem danu, zauvek. Da nam ostanes ziv i zdrav, nasmejan, raspevan, veseo, najmilije nase andjeosko sunce. U snu su te ukrali andjeli nebeski. Zar im nije bila dovoljna tvoja pesma sto su je slusali svi, I na nebu i na zemlji, pa je trebalo da te uzmu samo za sebe, da pevas samo nima?

    Moje srce je ispunjeno beskrajnom tugom. Postoji li neko srce sto ne tuguje, sto ne place za tobom, nase andjeosko dete? Kad bih mogao da izbacim svu svoju tugu na ovaj tekst, to se ne bi moglo uporediti sa svim svetskim tugama do sada, zato sto nas srca sama teraju da tugujemo za tobom ti rozbo blagoslovenoj majci.

 

Bio si sve sto bi mogla jedna majka da pozeli svome detetu. Toliko muzike u tvojoj dusi, toliko zvezda u tvojim ocima. Toliko dobrote u srcu imaju samo izabranici boga. I to si sve nama podario, zato sto si bio takav, jedinstveno veseo, jedinstveno dobar, jedinstveno savrsen. Kao da si bio dodirnut bozijom rukom. Bio si nasa svetlost u ovo pomalo maglovito vreme i nasa nada da dobrota moze otvoriti zeljezna srca. Istrgao si se iz samog praskozorja svog zivota. Praznina koju si ostavio za sobom je teska i bolna. 26 godina je malo. Premalo da odes put neba, ali andjeli te zele za sebe. Ti bozije dete, andjeosko sunce, resio si svoju pesmu da dopevas gore na nebu. Pocivaj u miru. Puno ti hvala sto si nas uvek znao uciniti sretnim. I jako, jako ponosnim…  

 

 ZAPISAO JE MIHAIL RENDZOV U 93 PSALMU

     Mi smo se pozdravili sa tvojim likom i tvojim ocima, sa svim onim sto na dodir sa dodirom si odgovarao.Sad cemo ozivljavati uspomene, zvati cemo proslost u pomoc kako bi nam rasvetlila buducnost, jer  ono sto nam je ostalo ne moze se dodirnuti, nema oblika. Na sunceve zrake ne naleze kao dobra sjena, na mesecu ne sija kao srebro, nije ni vetar u mugrama belim, niti rumena toplina u zalasku sunca, nije ni prah iako se sve u prah pretvorilo. Nije ni eho koji se odbija iz drveta u tuznim Krusevskim sumama, nista nije…,a sve je. To sto nam je ostalo je samo tuga, ali ako je za utehu, ti si  nam ostavio nesto sto u sebi nosi dimenziju besmrtnosti. Ovo nase andjeosko sunce, ovo nase andjeosko dete, cuvati cu ga ja za svoje dete, ona za svoje i ono za svoje. I svi sa kolena na koleno prenositi cemo bogatstvo koje si nam ostavio, za buduca vremena, pjesma tvoja andjeoska. Tose zauvek.

     Kao poslednji pozdrav prema tebi andzeosko sunce andzeosko nase djete saljem ti ovu pjesmu sa kojok ti porucujem pocivaj u mir nas andzele nasa legendo gordost nasa Makedonska.

Pesma za Tošeta

Ti mirno spavaj, spokojan budi
Oči zatvori, srce umiri,
Šta bog poželi, neka ne čudi
Eto mu anđela, da mu se divi
Ponosno hodaj, nek suzne oči
Radost ispletu niz polja cvetna
Osmeh ogrni, nek se u noći
Eho čuje tvog glasa sretna
Skamenjen, nem od bola
Koliko puta već pitam zašto?
I odgovora nema...

        

                                                                              

                                                                            

    "Ja odlazim sa ovog svcjeta. Onako tiho i neciujno kao sto sam i dosao. Ali molim vas upamtite to. Uvjek sam vas sve volio, volim vas i volecu vas zato sto cu ja biti i ostati vas Tose."

 

  

    Evo to sam ja. Zovem se Grkovski Mitko. Rodzen sam 06.04. 1975 godine u jednom malom ali veoma lepom gradicu u Istocnoj Makedonii, Berovo. Imam svoj multimedijalni centar koj se zove "Division" u kome radim sve od oblasti grafickog i multimedijalnog dizajna. Inace volim puno citati i pisati pa tu cu da objavim neke svoje eseje i statije iz vise oblasti (poezija,proza, poznata imena domacoj i stranoj knjizevnosti, likovna umjetnost, istorija arhitekture, muzika , film, istorija, filozofija, etika, lepota i zdravlje, ljubav i sex) koje mislim da ce vam se puno dopasti. Pisacu vam nesto i iz oblasti digitalne fotografije i objavicu neke korisne tutorijale o tome. Inace volim zivot i sve sto on nosi. Volim da slusam muziku , da izlazim sa prijateljima, da se druzim. I ovaj blog shvatam kao jedno druzenje zato molim vas posetite moj blog i komentirajte to sto sam pisao. Svaki komentar bio dobar ili los bice mi veoma drag i evo puno vam se zahvaljujem unapret o svemu.Sigurno se pitate sta ja Makedonac radim na vasem blogu. E to je prica sama po sebe. Kao prvo mnogo volim taj narod i mislim da je najbolji od svih jugoslovenskih naroda al i to nije pravi razlog. U Srbii zivi ljubav mog zivota moja voljena Eli. Necu puno o tome da pricam al samo hocu pisajuci na tom blogu da budem blizu nje i da zna da je puno volim. Nadam se da nece biti problem sto sam iz Makedonije i mislim da cete me prihvatiti kao vas ramnopravan clan na blogu i citacete moje postove. Unapred vam hvala na povjerenju, svi vas puno volim i zelim da se druzimo svi zajedno.
     I evo na samom pocetku saljem vam jednu razglednicu iz mog prelepog grada. Tu sam razglednicu radio za jedan veliki nastan koj se dogadza u nasem gradu a zove se "Maleseviju na vasem dlanu" Malesevija inace je oblast u Istocnoj Makedonii u kojoj se nalazi grad Berovo. To je intenacionalan sajam starih predmeta sa kojim su se koristili nasi predci a i danas jos postoje i predstavljaju kulturno blago naseg naroda. Taj se sajam odrzava na 28.08. svake godine kada je veliki hriscanski praznik Upokojenije Presvete Bogorodoce ili kod naroda poznat kao Presveta Bogorodica Balaklija koj ove godine je za prvi put proglasen kao drzavni praznik u Makedonii.

    P.S. Mozda cu praviti neke gramaticke greske ali ne marite o tome. Znate to mi nije materni jezik al ipak sam ja dete Jugoslavije pa eto imao srece da ucim srpski i trudicu se da i pored gramaticke greske vam dolovim sustinu teksta koi pisem.