I N M E M O R I A M
ZALI GORO ZALI SESTRO DVAJCA DA ZALIME
TI ZA TVOJTE LISJA GORO JAS ZA MOJTA MLADOST.
TVOJTE LISJA GORO LE SESTRO PAK KE TI SE VRATAT
MOJTA MLADOST GORO LE SESTRO NEMA DA SE VRATI.
Zaslo je sunce za makedonske legende za naseg Toseta. Al nije zaslo za njegovu pjesmu i za njegovog uspomjena zato sto je bio andjeo u covjeckom obliku. Zivjeo je svoj zivot brze ma koi bio drugi, a u njegovim 26 godina, dao je sve od sebe. Htio je da bude i pokusavao je da stigne uvjek tamo gde je trebao biti. Bio je i ostace uvjek legenda.
Nisam pomislio, ali bas nikada nisam pomislio, nemoguce je bilo da bas o tebi, o tebi andjeosko sunce, andjeosko dete, da ti pisem IN MEMORIAM. A kada bih mogao andjele, kada bih samo mogao, vratio bih vreme na juce, zaustavili bi ga svi mi, da prestane da tece. Svi bi ziveli u jucerasnjem danu, zauvek. Da nam ostanes ziv i zdrav, nasmejan, raspevan, veseo, najmilije nase andjeosko sunce. U snu su te ukrali andjeli nebeski. Zar im nije bila dovoljna tvoja pesma sto su je slusali svi, I na nebu i na zemlji, pa je trebalo da te uzmu samo za sebe, da pevas samo nima?
Moje srce je ispunjeno beskrajnom tugom. Postoji li neko srce sto ne tuguje, sto ne place za tobom, nase andjeosko dete? Kad bih mogao da izbacim svu svoju tugu na ovaj tekst, to se ne bi moglo uporediti sa svim svetskim tugama do sada, zato sto nas srca sama teraju da tugujemo za tobom ti rozbo blagoslovenoj majci.
Bio si sve sto bi mogla jedna majka da pozeli svome detetu. Toliko muzike u tvojoj dusi, toliko zvezda u tvojim ocima. Toliko dobrote u srcu imaju samo izabranici boga. I to si sve nama podario, zato sto si bio takav, jedinstveno veseo, jedinstveno dobar, jedinstveno savrsen. Kao da si bio dodirnut bozijom rukom. Bio si nasa svetlost u ovo pomalo maglovito vreme i nasa nada da dobrota moze otvoriti zeljezna srca. Istrgao si se iz samog praskozorja svog zivota. Praznina koju si ostavio za sobom je teska i bolna. 26 godina je malo. Premalo da odes put neba, ali andjeli te zele za sebe. Ti bozije dete, andjeosko sunce, resio si svoju pesmu da dopevas gore na nebu. Pocivaj u miru. Puno ti hvala sto si nas uvek znao uciniti sretnim. I jako, jako ponosnim…
ZAPISAO JE MIHAIL RENDZOV U 93 PSALMU
Mi smo se pozdravili sa tvojim likom i tvojim ocima, sa svim onim sto na dodir sa dodirom si odgovarao.Sad cemo ozivljavati uspomene, zvati cemo proslost u pomoc kako bi nam rasvetlila buducnost, jer ono sto nam je ostalo ne moze se dodirnuti, nema oblika. Na sunceve zrake ne naleze kao dobra sjena, na mesecu ne sija kao srebro, nije ni vetar u mugrama belim, niti rumena toplina u zalasku sunca, nije ni prah iako se sve u prah pretvorilo. Nije ni eho koji se odbija iz drveta u tuznim Krusevskim sumama, nista nije…,a sve je. To sto nam je ostalo je samo tuga, ali ako je za utehu, ti si nam ostavio nesto sto u sebi nosi dimenziju besmrtnosti. Ovo nase andjeosko sunce, ovo nase andjeosko dete, cuvati cu ga ja za svoje dete, ona za svoje i ono za svoje. I svi sa kolena na koleno prenositi cemo bogatstvo koje si nam ostavio, za buduca vremena, pjesma tvoja andjeoska. Tose zauvek.
Kao poslednji pozdrav prema tebi andzeosko sunce andzeosko nase djete saljem ti ovu pjesmu sa kojok ti porucujem pocivaj u mir nas andzele nasa legendo gordost nasa Makedonska.
Pesma za Tošeta
Ti mirno spavaj, spokojan budi
Oči zatvori, srce umiri,
Šta bog poželi, neka ne čudi
Eto mu anđela, da mu se divi
Ponosno hodaj, nek suzne oči
Radost ispletu niz polja cvetna
Osmeh ogrni, nek se u noći
Eho čuje tvog glasa sretna
Skamenjen, nem od bola
Koliko puta već pitam zašto?
I odgovora nema...
"Ja odlazim sa ovog svcjeta. Onako tiho i neciujno kao sto sam i dosao. Ali molim vas upamtite to. Uvjek sam vas sve volio, volim vas i volecu vas zato sto cu ja biti i ostati vas Tose."










