uvjek stremi pronaci smisao onome sto radis

Šta je to ljubav???-Jedno veoma često i teško pitanje... Jedina važna stvar, kada budemo odlazili, bit će tragovi ljubavi što ćemo ih ostaviti za sobom.Teško je voljeti, još teže ne voljeti, a najteže je naći voljenoj koja te voli. Ljubav je osjećaj koji zrači iz srca i krvlju se širi u sve tjelesne stanice.Ljubav nikad ne umire prirodnom smrću. Umire jer joj ne znamo obnoviti izvor. Umire od sljepoće, pogrešaka, izdaje. Umire od bolesti i rana; umire zbog dosade, gubitka svježine i sjaja.Ljubav je pobjeda mašte nad inteligencijom.Postoji samo jedna nada protiv samoće; to je ljubav - ona prodire kroz sve zidove i dopire do najsamotnijeg srca, samo ako se ono otvori. Ljubav je bolest u kojoj je ozdravljnje gubitak. "Ljubav je kavijar i svadbena torta, jagode i šlag. Ljubav je šampanjac. Prijateljstvo je svježi kruh i maslac, bijeli sir i čaj za dvoje. U životu je, naravno, najbolje kombinovati jedno i drugo. Ali prijateljstvo se lakše vari. Ljubav nam zapovijeda da zakoračimo u ništavilo – i pritom nas podupire. "Ljubav znači napokon shvatiti patnju drugog bića.Samo ljubav drži tamu na odstojanju. "Ljubav je čežnja za našom vlastitom izgubljenom polovicom." "Ah, ne, ni jedna ljubav ne može preživjeti u šutnji."  "Ali kad im se ljubavno tlo izmakne ispod nogu, ona je jaka, a on slab."  "Postoje stvari koje se mogu realizirati samo silom. Tjelesna ljubav je nezamisliva bez nasilja.. Zato što ljubav znači odricanje od sile - rekao je Franz Tiho."  Nema nijedne ljubavi koja bi bila obični tjelesni mehanizam, koja čak ne bi dokazivala, a pogotovo ako se ludo vezuje za svoj predmet, našu moć da sami sebe dovodimo u pitanje, da se potpuno posvetimo, naše metafizičko značenje.Ljubav je spontana i žudi za izrazom u radosti, ljepoti, istini, pa i u suzama. Ljubav živi u trenutku; ne gubi se u prošlosti i ne teži prema sutrašnjici. Ljubav je SADA. Ljubav u sumnjama, to je najveća bijeda i najčemerniji paradoks božji.Dok se voli, dotle se i prasta. Ljubav je samo jedna, ali njezinih kopija ima na hiljade.Ljubav, kao i vatra, ne može postojati bez stalnog podstrijeka: i ona umire čim prestane da se nada ili da se boji.Prava je ljubav kao pojava duhova: svako o njima govori, ali ih je malo ljudi vidjelo.Spremniji smo da volimo one koji nas mrze nego one koji nas vole više nego što želimo.Sudimo li o ljubavi po većini njenih posljedica, bit će nam više nalik na mržnju nego na prijateljstvo.Teško je voljeti one koje ne cijenimo, ali nije ništa lakše nego voljeti one koje cijenimo više od sebe.Užitak ljubavi je u voljenju i sretniji smo zbog strasti koju osjećamo nego zbog strasti koju smo probudili u drugome.

Kada bih imao jedan komadic zivota,dokazivao bih ljudima koliko grese kada misle da prestaju da se zaljubljuju kada ostare,a ne znaju da su ostarili kada prestanu da se zaljubljuju.
    Kada bi Bog za trenutak zaboravio da sam ja samo krpena marioneta, i podario mi komadic zivota, moguce je da ne bih kazao sve sto mislim, ali bih nesumnjivo mislio sve sto kazem. Stvari bih cenio ne po onome sto vrede, vec po onome sto znace. Spavao bih manje, sanjao vise. Shvatio sam da svaki minut koji provedemo zatvorenih ociju gubimo sezdeset sekundi svetlosti. Hodao bih kada drugi zastanu, budio se dok ostali spavaju. Slusao bih druge dok govore,...i kako bih uzivao u sladoledu od cokolade.
    Kada bi mi Bog poklonio komadic zivota, oblacio bih se jednostavno, izlagao potrbuske suncu, ostavljajuci otkrivenim ne samo telo vec i dusu.
    Boze moj, kada bih imao srce, ispisivao bih svoju mrznju na ledu, i cekao da izgreje sunce. Slikao bih Van Gogovim snom na zvezdama jednu Benedetijevu poemu, a Seratovu pesmu bih poklanjao kao serenadu u casu svitanja. Zalivao bih ruze suzama, da bih osetio bol od njihovih bodlji, i strastven poljubac od njihovih latica.....
    Boze moj, kada bih imao jedan komadic zivota... Ne bih pustio da prodje ni jedan jedini dan, a da ne kazem ljudima koje volim da ih Volim. Uveravao bih svaku zenu i svakog muskarca da su mi najblizi i ziveo bih zaljubljen u Ljubav. Dokazivao bih ljudima koliko grese kada misle da prestaju da se zaljubljuju kada ostare, a ne znaju da su ostareli kada prestanu da se zaljubljuju. Deci bih darovao krila, ali bih im prepustio da sama nauce da lete. Stare bih poucavao da smrt ne dolazi sa staroscu vec sa zaboravom. Toliko sam stvari naucio od vas, ljudi... Naucio sam da citav svet zeli da zivi na vrhu planine, a da ne znaju da je istinska sreca u nacinu savladjivanja litica. Shvatio sam da kada tek rodjeno dete stegne svojom malom sakom svoga oca da ga je steglo zauvek. Naucio sam da covek ima pravo da gleda drugog odozgo jedino kada teba da mu pomogne da se uspravi. Toliko sam toga mogao da naucim od vas, premda mi to nece biti od vece koristi, jer kada me budu spakovali u onaj sanduk, ja cu na zalost poceti da umirem... i u tim trenutcima sacuvacu u meni samo ljubav onu cistu i iskonsku koju sam gaio u sebi celog svog zivota i ponjecu je gore na nebu kao jedan ljep uspomen od mog zemskog zivota.
U ime svemu onome sto sam do sada napisao i u ime neizmernoj ljubavi koju gaim prema mojoj voljenoj iako je ona kilometrima daleko za sada uod mene ali zivim za taj trenutak kad cemo da budemo zajedno i da prozivimo naljepse trenutke naseg zajednickog zivota svima vama poklanjam vam ovu pjesmu i porucujem vam da negujete ljubav u vama jer ona zna cuda da cini od covjeka. 

Pogledaj u zvijezde tako li su divne ...
s nama su jos, jos nismo ostali sami
Jos ce dugo da se druze sa nama ...
da nam svijetle put u nekoj nocnoj tami
Ljubavi moja zeljan sam tvojih lijepih rijeci,
rijeci koje njezno otvaraju srce moje
Ostani jos malo nocas kraj mene ti ...
molim te ne napustaj rano noci ove ...
Ako suza potece neka bude radosnica ,
neka ona vijerno niz moje lice krene
Nemoj da te uplasi ta suza moja ...
jer uvijek sam sretan kad ti si kraj mene
Nebo je prepuno zvijezda radosnica ...
svaka od njih cuva ljubav sto se krije
Ostani jos malo jer tako moje srce zeli ...
ne, tebe mi nikada predosta nije ...
Znaj da ce osmijeh zastati na mom licu,
ispuni mi ovu zelju i ostani jos malo

Pricaj mi o ljubavi koju sam ti poklonio,
dal' ti je ovo srce sve od sebe dalo
Nocas mi pricaj o svemu i nemoj da ides...
molim te ostani jos samo malo
Ako mi suza potece, neka bude radosnica,
od ti rijeci lijepih srce nek se stopi
Da mislim o tebi sve najljepse zelje,
kad se moje oko pred spavanje sklopi
Pricaj mi nocas o tome sta bi zeljela,
i dali ces svoje srce meni vijecno dati
Kazi dali sam taj muskarac tvojih snova,
i dali bih me svoim zelio vijecno zvati ...

"moje zelje su bile maglovite i rasute ,sad su sakupljene u jednom imenu ,u jednom liku,stvarnijem i ljepsem od maste!tebi priznajem sve sto ja nisam,a opet nista ne gubim odricuci se!nemocan pred ljudima i slab pred svijetom znacajan sam pred svojom tvorevinom,vrednijom od njih!nespokojan pred sigurnoscu svega,siguran sam pred ljubavlju,koja se stvara,sama iz sebe jer je potreba pretvorena u osjecanje!"
  Ovo  je ,naravno,napisao Mesa Selimovic i pomislih ,Boze,kako divno zvuci,pa zasto ne poceti radni dan necim lijepim,uputiti ove stihove nekom ko to stvarno zasluzuje. Nekom koga volis i ko tebe voli. Jer ljubav je jedino blago u zivotu koje ima neprocenljivu vrednost i nemoze se kupiti sa novcem nego sa srcem i dusom.